Kvaliteta meda
Danas se na tržištu sve češće pojavljuju raznorazni oblici slatkastih sirupastih proizvoda koji se nude kao različite vrste meda. Zato prilikom kupnje treba biti oprezan.
Vrste i opisi meda na tržištu
Prema definiciji Pravilnika za med “med je sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele (Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja.”
Pomoću enzima pčele pretvaraju nektar u med tako da iz svoga tijela invertiraju veću količinu saharoze u grožđani i voćni šećer koji su glavni sastojci meda. Suvišak vode uklanjaju prenoseći nektar iz stanice u stanicu, te prozračivanjem košnice. Kada med postane zreli u saću poklapaju ga, tj. presvlače voštanim poklopcima, i tako ga čuvaju od kvarenja.
Med se može razvrstati u dvije grupe - prema podrijetlu i prema načinu proizvodnje. Prema izvoru iz kojeg je dobiven med dijelimo ga na cvjetni ili nektarni med i med medljikovac. Cvjetni med dobiva se sakupljanjem sokova nektara biljaka. Vrste meda nazivamo prema biljci s koje potječe (kestenov, bagremov, lipov, livadni, itd.). Određena vrsta meda se dobije prema području gdje medonosne biljke koja dobro medi ima u izobilju, a budući da se pčele sakupljajući nektar u pravilu drže jedne vrste biljke. Tada se dobije uniflorni (monoflorni) med i tako se označava u prodaji.
Da bi med dobio naziv prema podrijetlu mora proći ispitivanje broja peludnih zrnaca i u pravilu mora prelaziti 45% zastupljenosti. Što to točno znači? Da zastupljenost broja peludnih zrnaca u medu mora biti 45% ili više od biljke s koje pčelice skupljaju med i prema kojem su dobili ime (bagrem, lipa,..itd). Iznimno od ovoga broj peludnih zrnaca za neke vrste meda može biti veći ili manji od 45%. To se odnosi na pitomi kesten 85%, uljanu repicu 60%, metvica 20%, lipu 25%, kadulju 15%, bagrem 20%, ružmarin 20%, lavandu 10% i na još neke manje poznate i tropske vrste meda. U područjima gdje nema takvih mogućnosti pčele sakupljaju nektar s različitih vrsta biljaka i tada govorimo o poliflornom (nektar više biljaka) cvjetnom ili livadnom medu.
Med medljikovac nastaje od medljike. Medljika je slatka tekućina koju proizvode kukci (lisne i štitaste uši), za vrijeme hranjenja sokom biljke na kojoj se nalaze. Opisanu tekućinu pčele sakupljaju i pohranjuju u saće. Postoji više vrsta medljikovca ovisno o biljci s koje potječe (hrastov, bukov itd.). Takav med je lošije kvalitete, brzo se kristalizira, ali je bogat mineralnim tvarima.
Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.
Označavanje
Prema načinu dobivanja, med dijelimo na vrcani, med u saću, prešani, te cijeđen. Prešani ili muljani med dobivamo tako da saće bez legla stavimo u platnenu vrećicu i tijeskom tiješti.
Vrcani med je med koji se dobiva upotrebom vrcaljke. Dobiva se vrcanjem (centifugiranjem) otklopljenog saća bez legla. Obzirom na izgled, okus i kvalitetu cijeđeni i vrcani med jednako su vrijedni.
Med u saću - to je med kojeg pčele skladište u stanicama svježe izgrađenog saća bez legla ili u satnim osnovama izgrađenim isključivo od pčelinjeg voska koji se prodaje u poklopljenom saću ili u sekcijama takvog saća (boksesima). Slično ovome može se deklarirati i med sa saćem ili med s dijelovima saća. Gotov proizvod kod kojeg se u staklenku stavlja jedan ili više komada saća s poklopljenim medom i zalije vrcanim do vrha staklenke.
Prešani ili muljani med dobivamo tako da saće bez legla stavimo u platnenu vrećicu i tijeskom tiješti. Prešati se može na hladno ili zagrijavanjem na umjerenu temperaturu koja ne smije prijeći 45 ºC. Tako dobiven med je mutan, neugodnog kiselkastog okusa i zbog toga slabije kvalitete za tržište iako je prehrambeno vrjedniji jer se u njemu nalazi pelud. Može biti i matične mliječi. U pravilu ga proizvode pčelari koji pčelare košnicama s nepokretnim saćem.
Cijeđeni med se dobiva tako da se saće s medom otklopi, izreže na komadiće, stavi na sito nad posudom i ostavi na toplom mjestu. Med iz saća curi (cijedi se) kroz sito u posudu.
Filtrirani med je onaj u kojemu tijekom uklanjanja stranih anorganskih ili organskih tvari dolazi do značajnog uklanjanja zrnaca peluda što mu umanjuje hranidbenu vrijednost.
Kriteriji sastava meda
Sastav meda najvećim dijelom su različite vrste šećera i to pretežito glukoze i fruktoze. Od drugih tvari sadrži organsku kiselinu, enzime i krute čestice. Med sadrži oko 76% šećera (voćnog šećera – fruktoze ili levuloze 41%, grožđanog šećera – glukoze ili dekstroze 34% i običnog šećera – saharoze 1%). 18% vode, te 6% ostalog (dekstrina, minerala, proteina, kiselina i neodređenih tvari). Boja može biti od skoro bezbojne(Bagrem) do tamnosmeđe (Kesten), što ovisi o vrsti. Pretamna ili presvijetla boja za određenu vrstu može ukazivati na određene greške meda koje ne moraju biti štetne.
Med može biti tekuće ili viskozne konzistencije, djelomično ili potpuno kristaliziran. Aroma mora biti svojstvena vrsti bilja od koje potječe. Na tržištu ili u bilo kojem obliku za izravnu konzumaciju gdje je deklariran kao med ne smije sadržavati nikakve aditive ili druge dodatke. Mora biti bez organskih ili anorganskih tvari koje nisu u njegovom prirodnom sastavu. Ne smije imati strani okus ili miris, biti u stanju vrenja, imati umjetno izmijenjenu kiselost ili prezagrijavan (osim pekarskog meda).
Isto tako se ne smije uklanjati pelud iz meda osim ako je to neizbježno pri uklanjanju stranih organskih ili anorganskih tvari kada se opisuje kao filtrirani med. Kemijski sastav meda podrobno je opisan, a utvrđuje se u posebno ovlaštenim laboratorijima. Veliki broj ovih svojstava vidimo i prije nego se odlučimo na kupnju proizvoda u trgovini.